Stećci – spomen-obilježja Bogumila?

Deseci tisuća impresivnih grobnih spomenika nalaze se u nekadašnjim zavičajnim krajevima Bogumila. Nazvani su stećci i do danas su misterij. Jesu li svjedočanstva o bogumilskoj vjeri i životu? Ili čak spomen-obilježja progona od strane crkvene inkvizicije?
Stecci

U Bosni i Hercegovini, Hrvatskoj, Srbiji i Crnoj Gori postoji preko 70.000 stećaka, uglavnom na zabačenim mjestima, raspoređenih na preko 4.000 lokaliteta. Od 2016. godine neka od ovih srednjovjekovnih lokaliteta prepoznata su kao mjesta svjetske baštine UNESCO-a.

“U Bosni i Hercegovini, pažljivi će namjernici uvijek iznova naići na veće i manje skupine moćnih kamenih blokova isklesanih ljudskom rukom. Ovo kamenje se obično nalazi na posebno lijepim mjestima: Na uzvisinama, na starim ilirskim humcima, u plodnim dolinama u blizini starih šumaraka, na skrivenim šumskim čistinama. Često su poredani u smjeru istoka. Izgledaju kao drevne grobnice … Gdje su sela, naselja koja su nekad pripadala ovom usamljenom mrtvom kamenju, često obrasla gustim raslinjem, a ponekad duboko utonula u zemlju ?” 1 piše Rudolf Kutzli.

Utisci

Stećak – što znači “stojeći kamen”, u množini stećci, ili jednostavno mramor, najčešći su nazivi za ove monolite. 2 “Često je kamenje zapanjujuće veliko; posebno moćan stećak procijenjen je na preko 29 tona. Blokovi uglavnom potječu iz kamenoloma na tom području; ondje se još mjestimice može pronaći napola razbijeno kamenje” 3 nastavlja Kutzli.

Zbog prekomjerne eksploatacije kamene tvari izgubljeni su brojni stećci, posebice u 19. stoljeću: Austrougarske carske postrojbe koristile su mnoge od tada procijenjenih 150.000 kamena kao građevinski materijal. 4 Većina od danas sačuvanih 70.000 stećaka je glatko isklesana. Samo njih 1.000 ima ornamentalne reljefe, dok samo nekoliko stotina ima urezane natpise. 5 Vjetar i vrijeme su tijekom stoljeća učinili mnoge reljefe gotovo neprepoznatljivim.

Lokacije stećaka

Tko je sagradio stećke – i kada?

Podrijetlo ove pogrebne tradicije još nije razjašnjeno do današnjeg dana: U dolini Neretve protjerani Hrvati počeli su podizati bogato ukrašene grobne spomenike već u 7. i 8. stoljeću. 6 Primjerice groblje kod Konjica, s grobovima koji datiraju iz 10. do 15. stoljeća , pokazuje prijelaz s jednostavnih grobnica do grobova sa stećcima. 7 Posebno od 12. stoljeća do turske invazije u 15. stoljeću, stećci su uglavnom nastajali na području proširenog kraljevstva Bosne. 8

Njihovo područje rasprostranjenosti “uvelike se poklapa s područjem rasprostranjenosti Bogumilstva” 9, prema povjesničaru Georgu Wildu – “pri čemu su dokumenti turske uprave od neprocjenjive vrijednosti za bilježenje područja naseljena Bogumilima. Zatim su se Bogumili naselili na srednjem i gornjem toku Neretve, na gornjem toku Drine i posebno u srednjoj Bosni. S obale su se katolici proširili u područja naseljena Bogumilima, koja su se protezala preko srednje Bosne do ušća Drine u Savu …” 10

Proširenje Kraljevine Bosne od 12. do 14. stoljeća
Proširenje Kraljevine Bosne od 12. do 14. stoljeća

Najstariji ukrašeni stećak, koji se jasno može datirati po natpisu, potječe iz 1391. godine.  11 Procvat klesarstva stećaka pada u 14. i 15. stoljeće. 12 Jedan od najmlađih kamena tog doba – ukrašen plesom, životinjama, lovom na jelena i štitom – potječe iz 1477. godine. 13

Britanska povjesničarka umjetnosti Marian Wenzel objašnjava: “Izgleda da su najranije ukrašene nadgrobne spomenike podigli pripadnici feudalne aristokracije, te da je taj običaj kasnije usvojen i dodatno razrađen – od određenih skupina poznatih kao Vlasi, koji nisu bili feudalno organizirani na plemenskoj osnovi. Vlasi, gospodarski ojačani poslovanjem s dubrovačkim trgovcima, usvojili su ovaj običaj po uzoru na više slojeve. Vrlo je vjerojatno da su i drugi ne Vlaški stanovnici Bosne i Hercegovine preuzeli isti običaj iz istih razloga.” 14 Wenzel se također poziva na stećke s reljefima bogumilskog porijekla.

Porijeklo motiva stećaka

Posebno stećci ukrašeni slikovnim motivima daju uvid u društvenu i intelektualnu povijest Bosne i Dalmacije u vrijeme kada su nastali. Wenzel, koja je u svom opsežnom radu procijenila preko 3.000 slikovnih reljefa stećaka, piše: “Istraživanja na ovom području narušena su nagađanjima koja pretpostavljaju zajedničko podrijetlo za sve stećke i za svu ornamentiku na njima, a što je dovelo do apsurdne selekcije i iskrivljavanja dokaza … Jedna stvar u vezi sa stećcima koja je sasvim uvjerljivo dokazana je da njihovi ukrasni motivi nemaju zajedničko porijeklo.” 15

Vlasima se uz seosko plemstvo pripisuje i niz stećaka: dio njih protjeran iz Srbije zbog bogumilske vjere, pronašli su utočište u Bosni. Drugi nadgrobni spomenici vjerojatno sežu do Bogumila starosjedioca i njihove Bosanske crkve.

Na kamenim blokovima mogu se pronaći reljefi sa svjetovnim simbolima i natpisima, ali i širokim rasponom drugih motiva: stilizirani ljudi, često sjedinjeni u plesu Kolo, voće, ornamenti, križevi – bez ikakvih korpusa – i životinje, osobito ptice i jeleni.

Stecak-Motiv Kolotanz
Stecak-Motiv Kreuz mit Trauben
Stecak-Motiv Vögel
Stecak-Motiv Ornamente

“Objavljena građa nudi nam mnogo osebujnih slika i ornamenata, koji se uvelike razlikuju od jugoslavenske narodne umjetnosti i koji u svojoj cjelini čine nešto jedinstveno u Europi. Mogu se usporediti samo s rijetkim katarskim spomenicima iz južne Francuske.” kaže povjesničar Alexander V. Solovjev. On je nastojao dokučiti, “da li cijeli sustav ornamenata nudi samo profane [svjetovne] elemente … ili sadrži dublje religijsko značenje.” 16

Poznati jugoslavenski povjesničar umjetnosti Oto Bihalji-Merin je bio posebno zainteresiran za motive bogumilskog porijekla: “Jedinstvena umjetnost bosanskohercegovačkih nekropola je otočna umjetnost … Snažni emocijalni utjecaji morali su biti učinkoviti kako bi doživjeli i probudili iskonske slike koje nas podsjećaju na rana vremena čovječanstva. Kamena slika, nošena idejom koja je očito bila toliko važna da je, isklesana i tisućostruka, sačuvana do naših dana … Nije rijetkost da su srednjovjekovni klesari ovog krajolika, koji su u svom selu često bili kovači, na površinu kamena isklesali nježne srne i moćne jelene. Upečatljiva naivnost i duhovna izražajnost daju svim stvorenjima svečanu, poetsku, ritmičku strogost.” 17

Slikovni govor Paulikijanca

Jedan od izvornih religijskih utjecaja na slike na stećcima vjerojatno leži na Kavkazu, točnije u današnjoj Armeniji. U 7. stoljeću poslije Krista ovdje su živjeli i djelovali Paulikijanci, koji su izvršili izvjestan utjecaj na početke bogumilstva u Bugarskoj. Fotografska usporedba Gorčina Dizdara 18 otkriva zadivljujuće umjetničke paralele.

Nadgrobni spomenik ukrašen stiliziranim prikazima životinja u Vorotnavanku, Armenija
Nadgrobni spomenik ukrašen stiliziranim prikazima životinja u Vorotnavanku, Armenija
Prikaz čovjeka i životinja na nadgrobnom spomeniku u Noratusu, Armenija
Prikaz čovjeka i životinja na nadgrobnom spomeniku u Noratusu, Armenija

Nadgrobni spomenik iz Armenije na gornjoj slici prikazuje živopisne slike ljudi, životinja i ornamente u naivnim, izražajnim oblicima. Na stećcima – iako su nastali stoljećima kasnije- mogu se pronaći prikazi vrlo sličnog sadržaja i stila:

Stećak iz Brotnice kod Dubrovnika
Stećak iz Brotnice kod Dubrovnika
Stećak iz Hodova kod Stoca
Stećak iz Hodova kod Stoca

Solovjev objašnjava: “Možemo pretpostaviti da su već u 12. stoljeću Bogumili i Katari posjedovali opsežnu, dobro razvijenu simboliku grobnih simbola, koju su mogli naslijediti iz Male Azije, od manihejskih i paulikijanskih korijena.” 19

Stećci – nadgrobni spomenici ili ne?

No, jesu li stećci doista bili nadgrobni spomenici? Bosansko-hercegovački filozof i historičar Muhamed Filipović daje diferencirane odgovore: “Ogroman broj spomenika-stečaka, mogao biti protumačen kao dokaz za tvrdnju da bosanski krstjani [Bogumili] nisu prakticirali instituciju posvećene zemlje-groblja, nego da su cijelu zemlju koju su naseljavali, a osobito šumske proplanke i slična mjesta, smatrali svetim …” 20

O povezanosti stećaka sa Crkvom bosanskom Bogumila Filipović dalje objašnjava: “A pri tome se mora uzeti u obzir činjenica da postoji razlika u tretmanu običnih pristalica te Crkve [bosanske], tj. mrsnih ljudi. Ispravno je pretpostaviti, a za to je osnova množina stečaka, koja je kontrarna malom broju savršenih članova Crkve bosanske, da su stećci podizani upravo onima koji su bili u večini, a to su svakako bili obični mrsni ljudi.”

“Samo u nekim slučajevima je jasno, jer tako i piše na stečku, da je bilo stečaka koji su podizani i onima koji su spadali u red savršenih. Naprotiv, može se pretpostaviti da većini tih ljudi nisu podizani spomenici, tj. stećci, osim u izuzetnim slučajevima. To bi se protivilo temeljnom načelu te Crkve, a to je da ovaj život nema značaja i da stoga ne treba praviti grobove koji u bilo kojem smislu slave ovozemaljski život ljudi.” 21

Stećke, dakle, treba shvatiti kao nadgrobne spomenike – ne za “uži krug” Bogumila i njihove Crkve bosanske, već u pravilu za većinu naroda, prostih vjernika te Crkve. Osim toga, lokalitete na kojima se nalaze stećci ne treba promatrati kao groblja, nekropole i mjesta žalosti kao u suvremenom, često katoličkom smislu – nego kao u prirodi posebna mjesta sjećanja, shvaćena kao sasvim sveta.

Boljuni – stećci i njihovi motivi

Bogumilski simboli i njihova značenja

Što su motivi stećaka značili ljudima koji su ih stvorili? “Motiv možemo prepoznati … Motiv moramo čitati na način koji nam omogućuje da dobro upoznamo kršćansku ikonografiju, odnosno onu drevnu kulturu iz koje su umjetnici preuzeli simbole…I iz konstelacije motiva možemo zaključiti što je umjetnik htio prikazati iz perspektive onog vremena – ne današnjeg …”, kaže dr. Ema Mazrak u videu pod pokroviteljstvom UN-a.

Ali nacionalnim povjesničarima s katoličkom, pravoslavnom, muslimanskom ili – u bivšoj Jugoslaviji komunističkom – perspektivom ili djelomično agendom to je bilo teško i još uvijek je fundamentalno teško. Interpretacija sadržaja ukrašenih stećaka često je bila predmet političkog prisvajanja ili je bila jednostrana. Stoga su rijetka nepristrana razmatranja bogumilskih prikaza poput sljedećih Alexandera V. Solovjeva ili Georga Wilda.

Jelen: onaj kršten duhom, dušom

Motiv jelena s izraženim rogovima na stećku u Čengić Bari kod Kladovog Polja, Ulog
Motiv jelena s izraženim rogovima na stećku u Čengić Bari kod Kladovog Polja, Ulog

Od svih prikazanih životinja na stećcima jelen je najčešće22 zastupljen: sam, u skupinama, ili kao žrtva lova. “Vjerojatno niti jedan drugi bogumilski simbol nije bio toliko izložen nasilju kao ovaj.” piše Wild. 23

Ova životinja je označavala Bogumila krštena duhom: “U srednjem vijeku jelen je uobičajen simbol za obnavljajuću moć krštenja … Jelen je simbol krštenja i u bogumilstvu, ali upravo u shvaćanju ove vjerske zajednice: osoba obnovljena kroz consolamentum, krštenje duhom, bogumilski perfectus, živi u izvorno bezgrešnom stanju … Ali i kao bezgrešna osoba, koja više nije od svijeta, ali koja još uvijek živi u svijetu do svoje fizičke smrti je na milost i nemilost izložena napadima zla.” 24

Jelen je bio poznat kao duhovni simbol u Europi i prije nego što su Bogumili zaživjeli, kaže hrvatski povjesničar Mužić: “U antičko doba vjerovalo se da jelenu svake godine otpadaju rogovi, da bi mu iduće godine ponovo izrasli veći, snažniji i ljepši. “Tako su ti rogovi u narodnom shvatanju postali simbol koji u sebi ujedinjuje na najlepši način smrt i ponovo rađanje, vaskrsenje i besmrtnost.” 25

Križ bez korpusa: svjetlosni križ

Odabrani simboli križa na stećcima: jednostavni križ bez tijela u Čerinu, Mostar – stilizirani svjetlosni križ s pticama i polumjesecima u Bjeloj Rudini, Bileća – antropomorfni križ u Milavićima, Stolac
Odabrani simboli križa na stećcima: jednostavni križ bez tijela u Čerinu, Mostar – stilizirani svjetlosni križ s pticama i polumjesecima u Bjeloj Rudini, Bileća – antropomorfni križ u Milavićima, Stolac

“Realističko raspelo, poznato u latinskoj crkvi od 8. stoljeća, bilo je odvratno za Manihejce i Bogumile …” objašnjava Solovjev – i dodaje da je, prema manihejskom tekstu, Isus rekao Ivanu: “Za njih ovaj svjetlosni križ čas zovem Riječ, čas razum, čas Krist, čas vrata.” 26

“Na bosanskim nadgrobnim spomenicima se jasno vidi da je križ često ‘antropomorfan’, a ponekad ima čak i lice, nekad dva stopala, a vrlo često okruglu glavu i ramena. Pronalaze se i takvi neovisni čovjekoliki križevi koji označavaju samog Krista, preobraženog u križ. Nikada ne nalazimo realistično raspeće prikazano u Bosni; Kristov križ, također i sunčani križ, s druge strane, vrlo se često nalazi na grobnim mjestima.” 27

Stećci u kontekstu progona Bogumila od strane Katoličke Crkve

Slično kao Paulikijancima, koje je Bizantsko Carstvo proganjalo, ratovalo protiv njih i deportiralo ih, tako je bilo i Bogumilima u Bosni: “Na mnogim motivima na grobnicama doista se može vidjeti da su nastali u razdoblju progona – pogledajte samo mnoštvo motiva ‘progona jelena’ …” najavi Kutzli. 28

Scena lova s progonjenim jelenom na stećku u Čerinu, Mostar
Scena lova s progonjenim jelenom na stećku u Čerinu, Mostar

Teolog i povjesničar Wild objašnjava: “Jelen je simbol za bogumilski ‘sakrament’ krštenja duhom … ili za one koji su primili ovo krštenje duhom.” Lovci na jelene i njihovi psi predstavljaju “zle sile”, koji progone duh krštenoga. 29

U dosadašnjim istraživanjima društveni kontekst progona Bogumila redovito se zanemaruje prilikom tumačenja stećaka. No posebno Katolička Crkva u Rimu nije ostavila kamen na kamenu kako bi protjerala južnoslavenske heretike u vrijeme nastanka bogumilskih stećaka: Bili to Papini pozivi na križarske ratove ili intenzivno misionarenje od strane dominikanaca i Franjevaca i slijedom toga osnivanje “Svete inkvizicije”: Za pretpostaviti je da je sredstvo progonjenih bogumilskih zajednica da se društveno izraze, od 13.-15. stoljeća postajalo sve ograničenije.

A što bi moglo biti bolje u ovom represivnom životnom okruženju, kako bi potomstvu ostavili trajno svjedočanstvo vlastitog unutarnjeg svijeta vere, od kamenog svjedočanstva za prijelaz duše u onostrano?

U Novom zavjetu, koji je bio dobro poznat Bogumilima, o Isusovom ulasku u Jeruzalem stoji: “Kad je došao na mjesto kamo s Maslinske gore vodi put, počeše svi učenici radosno i glasno slaviti Boga za sva ona čuda koja su doživjeli. Vikali su: Blagoslovljen Kralj koji dolazi u ime Gospodnje. Na nebu mir i slava na visinama! Tada su mu neki farizeji doviknuli iz mnoštva: Učitelju, ušutkaj svoje učenike! On je odgovorio: Kažem vam: ako oni ušute, kamenje će vrištati.” 30

Kako ne bi ugrozili rodbinu i klesare, razumljiva je upotreba šifriranih simbola za ova bogumilska spomen-obilježja.

Ova simbolička mistifikacija nije promašila svoj učinak sve do danas: tamo gdje arheolog može prepoznati samo svjetovni vanjski motiv u sceni lova i zaključiti da je tu pokopan plemić, sociologu kad ugleda žrtvu s križem, koju nabijaju na kolac i jure psi, na pamet pada nemilosrdni progon Bogumila od strane inkvizitora katoličkog dominikanskog reda.

"Pas s bakljom" simbol dominikanskog reda
"Pas s bakljom" simbol dominikanskog reda

Od pape Grgura IX. opunomoćeni za progon krivovjeraca i heretika, dominikanci koji su u narodu bili poznati i kao domini canes – tj. “psi Gospodnji”: pas s bakljom i geslom “Veritas”, tj. istina, je do danas simbol za ovaj red.

Ubrzo ih slijedi franjevački red, čiji bosanski vikarijat “otpočinje sustavno i uspješno s apostolskim radom na pobijanju bogomilstva i povraćanju Bosne katoličkoj crkvi” 31 kako piše povjesničar Mandić – i sam Franjevac.

Više od 500.000 vjernika bosanskih kršćana prozelitizirano je je na ovaj način do početka 15. stoljeća. 32

Ali to nije stalo na “obraćenju vjere”: Katolički križari su progonili odmetničke gradove poput Zadra, koji su podržavali Bogumile. Porobljavanje Bogumila bio je zločin koji je stoljećima potvrđivan od Crkve i države, posebno nad bogumilskim stanovništvom u Bosni, a donio je strah i patnju nebrojenim obiteljima.

Svjedočanstva o progonu na stećcima u okolici bogumilskih zajednica

Kontekst progona, u kojem su zacijelo nastali mnogi stećci, može se razjasniti zemljopisnim pregledom: povjesničar Mandić je u svom opsežnom radu naveo brojne bogumilske zajednice. U crkveno povijesnim izvorima dobro su dokumentirani i franjevački samostani u srednjovjekovnoj Bosni: u skladu sa njihovim papinskim zadatkom, katolički misionari i inkvizitori često su osnivali svoje samostane i crkve u blizini bogumilskih zajednica. A na stećcima groblja u blizini ovih mjesta i danas se mogu pronaći motivi koji jasno upućuju na progon. Neki primjeri ovoga …

Moištra kod Visokog sjeveroistočno od Sarajeva

Divlju životinju s križem progone psi, lovac je probode kopljem – na stećku u Donjoj Zgošči, Kakanj kod Visokog
Divlju životinju s križem progone psi, lovac je probode kopljem – na stećku u Donjoj Zgošči, Kakanj kod Visokog

U 14. stoljeću Visoko je bilo sjedište bosanskog bana – odnosno kralja: “Tu su se održavali državni sastanci … i donosile glavne državne odluke.” 33 To je bilo i središte bosanskih kršćana, njihov djed. O tome svjedoče stećci s apostolskim štapom. 34 Svoje djelovanje franjevci su započeli neposredno na kraljevstvom dvoru: Bosanski vikarijat osnovan je 1339., a godinu dana kasnije otvoren je prvi samostan u Visokom. 35

Babun i okolica Mostara

Jednog jelena love lukom i psom, jahač ga ubija kopljem – stećak u Hamzićima, Mostar
Jednog jelena love lukom i psom, jahač ga ubija kopljem – stećak u Hamzićima, Mostar

Danas napušteno mjesto Babun “je moralo  dobiti ime od bosanskih krstjana, koji su tu imali svoju kuću, a koje su u srednjem vijeku nazivali ‘babunima’ …” 36 Bogumilske zajednice postojale su i u obližnjem Podjelinaku i Ledincu. 37

Franjevci su djelovali iz Mostara, Imotskog i Ljubuškog. 38

Skupina jelena i srna susreće lovce s lukom i strijelom – stećak u Žitomislićima, Mostar
Skupina jelena i srna susreće lovce s lukom i strijelom – stećak u Žitomislićima, Mostar

Konavoska dolina između Dubrovnika i Herzeg Novog

Jelen s moćnim rogovima i lovac koji ga napada u Trstenom kod Dubrovnika
Jelen s moćnim rogovima i lovac koji ga napada u Trstenom kod Dubrovnika
Osvojeni jelen s jahačem u Trebinju, Herzeg Novi
Osvojeni jelen s jahačem u Trebinju, Herzeg Novi

Od kraja 14. stoljeća pa nadalje ovo područje pripada “bosanskim velikašim obiteljima, kojih su članovi bili zagrijani  vjernici bosanskih krstjana …” 39

Stoga su, nakon što je Bogumile protjerao kralj Tomaš 1459. godine, njihove zajednice u Uskoplju 40 i Dračevćima vrlo vjerojatno postale utočišta, gdje su se okupljali “zadnji krstjani u slobodnoj Bosni i Hercegovini”. 41

Franjevci, utemeljeni u Dubrovniku od 1317. godine, osnovali su samostane u Konavljanskoj dolini i Herceg Novom. 42

Groblja bogumilskih Vlaha

Danas se u Hrvatskoj često iznosi argument da stećke nisu sagradili Bogumili, već Vlasi. Ovi su bili ortodoksne vjere, pa se može isključiti „heretičko“ podrijetlo ovih nadgrobnih spomenika. Ali ovaj prikaz zanemaruje društvenu povijest Vlaha, koji su u velikom broju protjerani iz Srbije u planine i zabačene krajeve Bosne upravo zbog svoje bogumilske vjere. Bilo to obilje stećaka kod Imotskog, Dugog Polja ili poznata nekropola kod Stolca: I ovdje je nedvojbena simbolika progonjenih Bogumila.

Stećci – spomen-obilježja Bogumila

Kao prozor u minulo doba, stećci ne daju samo uvid u raznolike svjetove života i vjerovanja u srednjem vijeku u Bosni – i to kroz stoljeća. Osim toga, stećci su nijema spomen-obilježja napravljena u kamenu na prostorima koji su nekada bili domovina Bogumila.: oni do danas u konačnici svjedoče o stoljetnom nemilosrdnom isključenju i brutalnom progonu ljudi drugih vjera od strane papa i kraljeva.

Poznati jugolavenski pjesnik Mehmed Alija „Mak“ Dizdar, rođen u Stolcu 1917. godine, opisao je ostavštinu stećaka sljedećim stihom:

“Stećak je za mene ono što nije za druge, ono što na njem i u njemu nisu drugi umijeli ni znali da vide. Jest kamen, ali jeste i riječ, jest zemlja, ali jeste i nebo, jeste materija, ali jeste i duh, jest krik, ali jeste i pjesma, jest smrt, ali jeste i život, jest prošlost, ali jeste i budućnost.” 43

Quellen / vrela / viri / izvori:

  1. Prijevod iz: Rudolf Kutzli, Die Bogumilen: Geschichte Kunst Kultur, Urachhaus, Stuttgart, 1977 - s. 16 sl.
  2. Oto Bihalji-Merin, Alojz Benac, Steine der Bogomilen, Jugoslavija, Belgrad, 1964 - s. XIX
  3. Prijevod iz: Kutzli - s. 16
  4. Kutzli - s. 16
  5. Katja Papasov, Christen oder Ketzer – die Bogomilen, Ogham, Stuttgart, 1983 - s. 154
  6. Dominik Mandić, Bosna i Hercegovina, Svezak II, Ziral, Chicago, 1979 - s. 122
  7. Dubravko Lovrenović, Stećci, Rabic, Sarajevo, 2010 - s. 41 sl.
  8. Lovrenović - s. 218
  9. Prijevod iz: Georg Wild, Symbol und Dogma im Bogumilentum, in: Saeculum XXI, Heft 4, Alber, München, 1970 - s. 387
  10. Prijevod iz: Georg Wild, Bogumilen und Katharer in ihrer Symbolik, Teil 1, Franz Steiner, Wiesbaden, 1970 - s. 8 sl.
  11. Marian Wenzel, Ukrasni motivi na stećcima, Ornamental motifs on tombstones from medieval Bosnia and surrounding regions, Maleša, Sarajevo, 1965 - s. 14
  12. Bihalji-Merin, Benac - s. XXXI
  13. Wenzel - s. 14
  14. Prijevod iz: Wenzel - s. 15
  15. Prijevod iz: Wenzel - s. 13 sl.
  16. Prijevod iz: Alexander V. Soloviev, Bogomilentum und Bogomilengräber in den südslawischen Ländern, u: Völker und Kulturen Südosteuropas, Südosteuropa, München, 1959 - s. 187
  17. Prijevod iz: Bihalji-Merin, Benac - s. VII sl., s. XIII
  18. Gorčin Dizdar, Ororots - Stećci iz Armenije, Fondacija Mak Dizdar, Sarajevo, 2013 - via makdizdar.ba
  19. Prijevod iz: Soloviev - s. 197
  20. Muhamed Filipović, Historija Bosanske Duhovnosti, Svjetlost, Sarajevo, 2006 - s. 260
  21. Filipović - s. 273
  22. Wild - s. 391
  23. Prijevod iz: Wild - s. 391
  24. Prijevod iz: Wild - s. 391
  25. Ivan Mužić, Vlasi i starobalkanska pretkršćanska simbolika jelena na stećcima, u: Starohrvatska prosvjeta, III. serija, svezak 30/2009, Hrvatsko starinarsko društvo, Zagreb, 2009 - s. 330
  26. Prijevod iz: Solovjev - s. 193
  27. Solovjev - s. 194
  28. Prijevod iz: Kutzli - s. 19
  29. Prijevod iz: Wild - s. 391 sl.
  30. Prijevod iz: Die Bibel in der Einheitsübersetzung von 1980, Universität Innsbruck - Lk 19,37-40
  31. Dominik Mandić, Bosna i Hercegovina – Svezak II, Ziral, Chicago, 1979 - s. 473
  32. Mandić  - s. 477
  33. Mandić  - s. 481
  34. Mandić - s. 365
  35. Mandić - s. 482
  36. Mandić - s. 381 sl.
  37. Mandić - s. 381 sl.
  38. Mandić - s. 478
  39. Mandić - s. 385
  40. Mandić - s. 371
  41. Mandić - s. 385
  42. Mandić - s. 478
  43. Natpisi na stećcima - via prometej.ba

Bildquellen / vrela slika / viri slik / izvori slika:

  • Stecci: © die-bogomilen.de
  • Stečak mit Siegeskranz-Symbol in Radimlja, Stolac: Stecak iz Radimlje, Public Domain, via Wikipedia
  • Stećci in Voštane bei Split: Akrap, CC BY-SA 3.0, via Wikimedia Commons
  • Stećci der Jezera-Nekropole in Visočica, Bosnien-Herzegowina: Frfincon, CC BY-SA 3.0, via Wikimedia Commons
  • Stečak im Dorf Vojkovići nahe Sarajevo: Julian Nyča, CC BY-SA 4.0, via Wikimedia Commons
  • Stećci in Radimlja: Joanne Goldby from Birmingham, UK, CC BY-SA 2.0, via Wikimedia Commons
  • Stećci in Radimlja: Litany, CC BY-SA 3.0, via Wikimedia Commons
  • Stećci auf dem Gräberfeld von Radimlja bei Stolac: © die-bogomilen.de
  • Lokacije stećaka: © bogumili.hr
  • Proširenje Kraljevine Bosne od 12. do 14. stoljeća: lokalizirana verzija od Optimus Pryme, CC BY-SA 3.0, via Wikimedia Commons
  • Stecak-Motiv Kolotanz: © die-bogomilen.de
  • Stecak-Motiv Kreuz mit Trauben: © die-bogomilen.de
  • Stecak-Motiv Vögel: © die-bogomilen.de
  • Stecak-Motiv Ornamente: © die-bogomilen.de
  • Nadgrobni spomenik ukrašen stiliziranim prikazima životinja u Vorotnavanku, Armenija: Gorčin Dizdar, via makdizdar.ba
  • Prikaz čovjeka i životinja na nadgrobnom spomeniku u Noratusu, Armenija: Serein, CC BY-SA 4.0, via Wikimedia Commons
  • Stećak iz Brotnice kod Dubrovnika: © die-bogomilen.de
  • Stećak iz Hodova kod Stoca: © die-bogomilen.de
  • Motiv jelena s izraženim rogovima na stećku u Čengić Bari kod Kladovog Polja, Ulog: © die-bogomilen.de
  • Odabrani simboli križa na stećcima: jednostavni križ bez tijela u Čerinu, Mostar – stilizirani svjetlosni križ s pticama i polumjesecima u Bjeloj Rudini, Bileća – antropomorfni križ u Milavićima, Stolac: © die-bogomilen.de
  • Scena lova s progonjenim jelenom na stećku u Čerinu, Mostar: © die-bogomilen.de
  • “Pas s bakljom” simbol dominikanskog reda: Lawrence OP, via Flickr
  • Divlju životinju s križem progone psi, lovac je probode kopljem – na stećku u Donjoj Zgošči, Kakanj kod Visokog: © die-bogomilen.de
  • Jednog jelena love lukom i psom, jahač ga ubija kopljem – stećak u Hamzićima, Mostar: © die-bogomilen.de
  • Skupina jelena i srna susreće lovce s lukom i strijelom – stećak u Žitomislićima, Mostar: © die-bogomilen.de
  • Jelen s moćnim rogovima i lovac koji ga napada u Trstenom kod Dubrovnika: © die-bogomilen.de
  • Osvojeni jelen s jahačem u Trebinju, Herzeg Novi: © die-bogomilen.de
Kazalo
Sebastian Hoblaj